Negdje između

Upoznali smo se „filmski“, na koncertu, danima nakon pisali si tajne poruke (na papiru, jer nije bilo mobitela i interneta ;) ). Morali smo skrivati našu vezu i stvorili smo tajnu „organizaciju“ Nola. Nola znači djed i baka, stari roditelji, to je nešto što smo željeli i želimo postati. To je naš put. Oslobodili smo se tajnosti i postali Gabi i Marijan, mala i čupavi, postali smo grupa Nola. U gradu alternative, gdje je gitara bila isključivo električna i pjevalo se na engleskom, gdje je bend jedino prihvatljivo, mi smo bili negdje između. Dvojac s akustičnom gitarom i tekstovima na hrvatskom, za alternativce komercijalni za komercijalce alternativni. Počeli smo s Dio tebe, stvorili svoj Grad iz snova, nastavili s Osmijehom, uživali smo Sami u Salima … i onda nam se dogodila prva stanica, sin Oto. Zatečeni i neiskusni, bez prihoda i sigurnosti, vidjeli smo samo spuštenu rampu. Pokušavali preskočiti, zaobići ali sve je ostalo samo na pokušajima. Krajem dvijetisućitih okupili smo najbolje pulske glazbenike i producenta i sve skupljene ideje snimili. Poletjeli smo Iznad oblaka. Tamo nas je čekao drugi sin Tin, čekao nas je deset godina. Iskusniji i uz veliku pomoć roditelja nismo stali. Svi su znali pjesmu, svirali smo, putovali, smišljali nove planove. Snimili smo intimni album Nola Piano. Počele su emotivno teške godine za nas. Napustila su nas dva roditelja, bend je otišao trbuhom za kruhom u Pojas Gaže ... Tražili smo se par godina, a bili smo si blizu. Shvatili smo da smo od straha da ne izgubimo njih izgubili sebe. Vratili smo se jedan drugome i počela su nam se otvarati vrata. Nove pjesme, novi ljudi, … To vrijeme traženja i otkrivanja skupili smo u ovaj EP i nazvali ga Negdje između.
MI smo samo dvoje sretnika koji su našli jedan drugoga.