Često pitate, napišite gdje više nećete ići. Ne želim grditi nijednu državu. Ako se nama nije svidjelo, ne znači da se nikome neće svidjeti. A još je čudnije kad ste uvrijeđeni jer nismo voljeli neku zemlju. To jednostavno nije naše mjesto, to je sve.
Mi smo specifični – vegetarijanci koji ne piju s mnogo djece. Odmah je jasno da će nam biti teško tamo gdje ima čvrstih roštilja-kobasica i vinskog piva bez posebnih alternativa, zar ne? Također je jasno da tamo gdje su pravila draža od ljudi, a djeca ih se moraju pridržavati od rođenja, ni mi nećemo biti previše. A budući da osobno nemam ugodnih sjećanja na Sovjetski Savez, osobno mi se neće svidjeti sve slično Sovjetskom Savezu. Osim toga, naša obitelj voli prirodu, a megalopoli su nam sumnjivo zadovoljstvo. Volimo iskrenije ljude, sela, lijepe ulice, zelenilo, more, povrće i voće. O da, i sa zelenilom je poseban hir. Ne volimo pustinje, gdje ima malo zelenila. Stoga možemo shvatiti što nam se najviše sviđa gdje se sve ovo nalazi.
Ako napišem da nam se Gruzija nije svidjela – pa što? Uostalom, to samo znači da nismo imali čime hraniti djecu, a i sami smo jeli bez užitka. I rusko-gruzijski sukobi također su ostavili traga. Rusi nisu omraženi, naravno da nisu. Ali suzdržano. Za razliku od Talijana, to se itekako osjetilo – ipak smo iz Italije doletjeli u Gruziju. Da, gostoljubiviji je nego u Rusiji – i nakon što smo stigli iz Sankt Peterburga, vjerojatno bismo bili dobro. Djeca, da, obožavaju. Ne mogu se raspravljati. Svidjelo nam se imanje Amonashvili, ali ovo je potpuno druga Gruzija.
Znači li to da se Gruzija nikome neće svidjeti? Naravno da ne! Ljubitelji mesa i vina – danonoćno u gastronomskim orgazmima. I nije nam ugodan takav meni. Gruzija je vrlo jeftina u usporedbi s Europom, ima mnogo lijepih mjesta. Poznajem mnoge koji su oduševljeni. I to je super. Krajolici su mjestimice vrlo lijepi – gotovo Toskana.
I oduševljeni smo Indijom. No, hoće li tamo svi biti dobro? Naravno da ne. Tamo nalazimo ono što se ne nalazi nigdje drugdje u svijetu, a za to smo spremni oprostiti sve ostalo. Ako osoba dolazi samo kao turist, a ne radi duhovnog iskustva, možda mu se to nimalo neće svidjeti. I bit će u pravu na svoj način. Ne vole svi Indiju – niti Bali. Poznajem mnogo ljudi koji su razočarani mojim voljenim otokom, i to je u redu. Svakom svoje. Različite vrijednosti i različite važne točke.
Ljudi stvaraju dojam zemlje. Ako su ljudi na istoj valnoj duljini s vama, tada se mnogo može oprostiti. Zemlju ne čine znamenitosti, već ljudi.
Na Santoriniju smo imali tako divnog vozača – Evangelosa, “rođaka” naše Evanzeline, da nismo ni primijetili mnoge neugodnosti. Iako postoje prometne gužve i puno ljudi. I naiđu takvi ljudi da ljepota tada nije potrebna. Ajme.
Danas za par sati možemo reći sviđa li nam se zemlja ili ne. Jednostavno kroz komunikaciju s ljudima – carinicima, taksistima, prodavačima, prolaznicima. Oni već odražavaju vrijednosti svog grada i svoje zemlje. I odmah možete otprilike shvatiti koliko to odjekuje kod nas. Ili ne odjekuje.
Često ne donosimo odluke logikom ili zaključivanjem, već srcem, intuicijom. Samo osjećamo, a zašto, ponekad je teško objasniti. Logika ne uspijeva, intuicija nikad.
A što se tiče putovanja, čini mi se da je važno da svatko na temelju svog iskustva stvori svoje osobno mišljenje. Stranac tu definitivno neće pomoći. Jer Indija, Gruzija, Bali i Turska na kraju imaju svoje. I mnogi faktori utječu na „sviđa mi se -ne sviđa mi se“ – odakle ste došli, gdje ste bili prije, što volite, što volite, a što mrzite, što jedete, a što ne, s kim ste, kakva očekivanja , koji motivi …
Ne biste se trebali oslanjati na mišljenje drugih – ovo je subjektivno. Osim ako samo ljudi s istim vrijednostima i iskustvom kao i vi, slični podaci. Tada ćete se možda poklopiti u senzacijama. Bolje je voziti bez očekivanja, poput prazne ploče kako biste stekli iskustvo.